Stajić, Ljubomir

Link to this page

Authority KeyName Variants
92910ec0-5233-410b-b151-217ea3c60ec8
  • Stajić, Ljubomir (4)
Projects

Author's Bibliography

The role and importance of international organizations in maintaining ecological and human security

Stajić, Ljubomir; Stanarević, Svetlana

(Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad, 2015)

TY  - JOUR
AU  - Stajić, Ljubomir
AU  - Stanarević, Svetlana
PY  - 2015
UR  - https://rhinosec.fb.bg.ac.rs/handle/123456789/273
AB  - This paper presents key reflections on compromised ecological and human security. Man's growing insecurity has been affected by global ecological issues in two ways, directly and indirectly. The former involves health implications of exposure to ultraviolet radiation, while the latter is linked to potential climate changes and malnutrition. Not all ecological hazards are global, but it is clear that they exacerbate local pollution-related concerns and that individual countries are not capable of addressing them on their own. How the perspective of human security can be incorporated into the analysis of environmental challenges and how the ecological dimension can be bolstered in the analysis of human security are some of the other issues examined in this paper. The paper aims to recognize the role and importance of international organizations based on conceptual, analytical and operational considerations of ecological and human security issues. Namely, through mutual cooperation and joint activities these organizations are making great efforts to produce results by analyzing the interaction between factors of global change and degradation of the environment and factors affecting human security. Among the more important organizations mentioned are the UN and several of its agencies and suborganizations that are part of the 'UN family' (UNDP, UNESCO, UNU, UNU-EHS, UNEP, FAO) as well as a number of regional organizations such as OSCE and EU.
AB  - Od kraja Hladnog rata shvatanje bezbednosti se radikalno menja tako što se širi i produbljuje, što je uslovilo pojavu novih razmišljanja koja obuhvataju svest o ugroženosti ekološke i ljudske bezbednosti. Globalni ekološki problemi kao što su: efekat staklene bašte, oštećenje ozonskog omotača, opadanje biološke raznovrsnosti, uništenje okeanskih i kopnenih staništa, doprinose ljudskoj nesigurnosti i to na dva načina: direktno i indirektno. Prvi način podrazumeva zdravstvene posledice izloženosti ultraviolentnom zračenju, a drugi indirektan, posredno putem potencijalnih klimatskih poremećaja i smanjene uhranjenosti. Nemaju sve ekološke opasnosti globalni karakter, ali je jasno da one sinergijski deluju na probleme na lokalnom nivou u vezi sa zagađenjem i mogućnošću njihovog otklanjanja. Usled nemogućnosti država da samostalno rešavaju ova pitanja, važno je ukazati na značaj i ulogu međunarodnih organizacija u rešavanju ovih problema. Za sada se radi na stavljanju na dnevni red brojnih programa i konferencija i uspostavljanju bolje saradnje između organizacija, kao i organizacija sa pojedinačnim državama. Među značajnije organizacije svakako treba navesti Organizaciju Ujedinjenih nacija (OUN) i neke od njenih agencija i podorganizacija koje čine deo 'porodice OUN' (UNDP, UNESKO, UNU, UNU-EHS, UNEP, FAO), ali i organizacije regionalnog karaktera kao što su: OEBS, EU i druge.
PB  - Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad
T2  - Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
T1  - The role and importance of international organizations in maintaining ecological and human security
T1  - Značaj i uloga međunarodnih organizacija u očuvanju ekološke i ljudske bezbednosti
VL  - 49
IS  - 3
SP  - 963
EP  - 978
DO  - 10.5937/zrpfns49-9711
ER  - 
@article{
author = "Stajić, Ljubomir and Stanarević, Svetlana",
year = "2015",
abstract = "This paper presents key reflections on compromised ecological and human security. Man's growing insecurity has been affected by global ecological issues in two ways, directly and indirectly. The former involves health implications of exposure to ultraviolet radiation, while the latter is linked to potential climate changes and malnutrition. Not all ecological hazards are global, but it is clear that they exacerbate local pollution-related concerns and that individual countries are not capable of addressing them on their own. How the perspective of human security can be incorporated into the analysis of environmental challenges and how the ecological dimension can be bolstered in the analysis of human security are some of the other issues examined in this paper. The paper aims to recognize the role and importance of international organizations based on conceptual, analytical and operational considerations of ecological and human security issues. Namely, through mutual cooperation and joint activities these organizations are making great efforts to produce results by analyzing the interaction between factors of global change and degradation of the environment and factors affecting human security. Among the more important organizations mentioned are the UN and several of its agencies and suborganizations that are part of the 'UN family' (UNDP, UNESCO, UNU, UNU-EHS, UNEP, FAO) as well as a number of regional organizations such as OSCE and EU., Od kraja Hladnog rata shvatanje bezbednosti se radikalno menja tako što se širi i produbljuje, što je uslovilo pojavu novih razmišljanja koja obuhvataju svest o ugroženosti ekološke i ljudske bezbednosti. Globalni ekološki problemi kao što su: efekat staklene bašte, oštećenje ozonskog omotača, opadanje biološke raznovrsnosti, uništenje okeanskih i kopnenih staništa, doprinose ljudskoj nesigurnosti i to na dva načina: direktno i indirektno. Prvi način podrazumeva zdravstvene posledice izloženosti ultraviolentnom zračenju, a drugi indirektan, posredno putem potencijalnih klimatskih poremećaja i smanjene uhranjenosti. Nemaju sve ekološke opasnosti globalni karakter, ali je jasno da one sinergijski deluju na probleme na lokalnom nivou u vezi sa zagađenjem i mogućnošću njihovog otklanjanja. Usled nemogućnosti država da samostalno rešavaju ova pitanja, važno je ukazati na značaj i ulogu međunarodnih organizacija u rešavanju ovih problema. Za sada se radi na stavljanju na dnevni red brojnih programa i konferencija i uspostavljanju bolje saradnje između organizacija, kao i organizacija sa pojedinačnim državama. Među značajnije organizacije svakako treba navesti Organizaciju Ujedinjenih nacija (OUN) i neke od njenih agencija i podorganizacija koje čine deo 'porodice OUN' (UNDP, UNESKO, UNU, UNU-EHS, UNEP, FAO), ali i organizacije regionalnog karaktera kao što su: OEBS, EU i druge.",
publisher = "Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad",
journal = "Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad",
title = "The role and importance of international organizations in maintaining ecological and human security, Značaj i uloga međunarodnih organizacija u očuvanju ekološke i ljudske bezbednosti",
volume = "49",
number = "3",
pages = "963-978",
doi = "10.5937/zrpfns49-9711"
}
Stajić, L.,& Stanarević, S.. (2015). The role and importance of international organizations in maintaining ecological and human security. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad., 49(3), 963-978.
https://doi.org/10.5937/zrpfns49-9711
Stajić L, Stanarević S. The role and importance of international organizations in maintaining ecological and human security. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. 2015;49(3):963-978.
doi:10.5937/zrpfns49-9711 .
Stajić, Ljubomir, Stanarević, Svetlana, "The role and importance of international organizations in maintaining ecological and human security" in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad, 49, no. 3 (2015):963-978,
https://doi.org/10.5937/zrpfns49-9711 . .

Some controversy about law on private security

Stajić, Ljubomir; Mandić, Goran

(Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Stajić, Ljubomir
AU  - Mandić, Goran
PY  - 2014
UR  - https://rhinosec.fb.bg.ac.rs/handle/123456789/265
AB  - The Republic of Serbia is one of the last countries that legally regulate the private security sector, which is a new conceptual system of the national security system. Since the law is expected to solve many issues and dilemmas, and bring order to the area, which by some accounts is a very profitable branch of economy. Expectations were that by the end to regulate issues such as: 1) the need for institutionalization of partnership between the public and private sectors for mutual benefit, 2) the need of expressing mutual interest to establish the desired condition of security in the entire society and 3) the need to define the mechanisms and authority to achieve mentioned above. Based on this, legal framework of private security should explicitly provide: 1) a new role of the private sector, 2) communication and data exchange between the public and private sector, 3) mandatory notification about prepared or committed criminal acts on which there is information, 4) cooperation in the tasks of necessarily protected facilities, 4) cooperation in crisis situations including natural disasters, traffic accidents, strikes, sabotage, terrorist attacks, etc., 5) cooperate in the selection and training of staff and 6) cooperation in planning activities and project design of security. This paper presents a critical review of some theoretical and professional controversies in the solutions provided by law, for the purpose of answering whether it is achieving the purpose of passing of such a legal act.
AB  - Republika Srbija je među poslednjim zemljama koje su pravno uredile oblast privatne bezbednosti koja je u novom konceptualnom sistemu deo sistema nacionalne bezbednosti. Od zakona se očekivalo da reši brojna pitanja i dileme i uvede red u ovu oblast koja po nekim proračunima predstavlja veoma profitabilnu granu privrede. Očekivanja su bila da se do kraja urede pitanja kao što su: 1) potrebe za institucionalizacijom partnerskog odnosa između javnog i privatnog sektora na obostranu korist, 2) potrebe iskazivanja zajedničkog interesa ka uspostavljanju željenog stanja bezbednosti u celom društvu i 3) potrebe definisanja mehanizama i ovlašćenja za ostvarivanje gore navedenog. Na osnovu toga, zakonski okvir privatne bezbednosti trebalo je decidno da omogući: 1) novu ulogu privatnog sektora, 2) međusobnu komunikaciju i razmenu podataka između javnog i privatnog sektora, 3) obaveznost obaveštavanja o pripremanim ili izvršenim krivičnim delima o kojima postoje saznanja, 4) saradnju na poslovima zaštite obavezno štićenih objekata, 4) saradnju u kriznim situacijama uključujući tu i prirodne katastrofe, saobraćajne nesreće, štrajkove, diverzije, sabotaže, terorističke napade i slično, 5) saradnju u odabiru i obuci kadrova kao i 6) saradnju u planiranju poslova i izradi projekata obezbeđenja. U ovom radu dat je kritički osvrt na neke teorijske i stručne kontroverze u rešenjima koja nudi Zakon, a u cilju davanja odgovora da li je postignut cilj donošenja jednog ovakvog pravnog akta.
PB  - Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad
T2  - Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
T1  - Some controversy about law on private security
T1  - Neke kontroverze zakona o privatnom obezbeđenju
VL  - 48
IS  - 2
SP  - 131
EP  - 150
DO  - 10.5937/zrpfns48-6791
ER  - 
@article{
author = "Stajić, Ljubomir and Mandić, Goran",
year = "2014",
abstract = "The Republic of Serbia is one of the last countries that legally regulate the private security sector, which is a new conceptual system of the national security system. Since the law is expected to solve many issues and dilemmas, and bring order to the area, which by some accounts is a very profitable branch of economy. Expectations were that by the end to regulate issues such as: 1) the need for institutionalization of partnership between the public and private sectors for mutual benefit, 2) the need of expressing mutual interest to establish the desired condition of security in the entire society and 3) the need to define the mechanisms and authority to achieve mentioned above. Based on this, legal framework of private security should explicitly provide: 1) a new role of the private sector, 2) communication and data exchange between the public and private sector, 3) mandatory notification about prepared or committed criminal acts on which there is information, 4) cooperation in the tasks of necessarily protected facilities, 4) cooperation in crisis situations including natural disasters, traffic accidents, strikes, sabotage, terrorist attacks, etc., 5) cooperate in the selection and training of staff and 6) cooperation in planning activities and project design of security. This paper presents a critical review of some theoretical and professional controversies in the solutions provided by law, for the purpose of answering whether it is achieving the purpose of passing of such a legal act., Republika Srbija je među poslednjim zemljama koje su pravno uredile oblast privatne bezbednosti koja je u novom konceptualnom sistemu deo sistema nacionalne bezbednosti. Od zakona se očekivalo da reši brojna pitanja i dileme i uvede red u ovu oblast koja po nekim proračunima predstavlja veoma profitabilnu granu privrede. Očekivanja su bila da se do kraja urede pitanja kao što su: 1) potrebe za institucionalizacijom partnerskog odnosa između javnog i privatnog sektora na obostranu korist, 2) potrebe iskazivanja zajedničkog interesa ka uspostavljanju željenog stanja bezbednosti u celom društvu i 3) potrebe definisanja mehanizama i ovlašćenja za ostvarivanje gore navedenog. Na osnovu toga, zakonski okvir privatne bezbednosti trebalo je decidno da omogući: 1) novu ulogu privatnog sektora, 2) međusobnu komunikaciju i razmenu podataka između javnog i privatnog sektora, 3) obaveznost obaveštavanja o pripremanim ili izvršenim krivičnim delima o kojima postoje saznanja, 4) saradnju na poslovima zaštite obavezno štićenih objekata, 4) saradnju u kriznim situacijama uključujući tu i prirodne katastrofe, saobraćajne nesreće, štrajkove, diverzije, sabotaže, terorističke napade i slično, 5) saradnju u odabiru i obuci kadrova kao i 6) saradnju u planiranju poslova i izradi projekata obezbeđenja. U ovom radu dat je kritički osvrt na neke teorijske i stručne kontroverze u rešenjima koja nudi Zakon, a u cilju davanja odgovora da li je postignut cilj donošenja jednog ovakvog pravnog akta.",
publisher = "Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad",
journal = "Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad",
title = "Some controversy about law on private security, Neke kontroverze zakona o privatnom obezbeđenju",
volume = "48",
number = "2",
pages = "131-150",
doi = "10.5937/zrpfns48-6791"
}
Stajić, L.,& Mandić, G.. (2014). Some controversy about law on private security. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad., 48(2), 131-150.
https://doi.org/10.5937/zrpfns48-6791
Stajić L, Mandić G. Some controversy about law on private security. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. 2014;48(2):131-150.
doi:10.5937/zrpfns48-6791 .
Stajić, Ljubomir, Mandić, Goran, "Some controversy about law on private security" in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad, 48, no. 2 (2014):131-150,
https://doi.org/10.5937/zrpfns48-6791 . .
2

Models of achieving security in schools in Republic of Serbia

Stajić, Ljubomir; Stanarević, Svetlana

(Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad, 2011)

TY  - JOUR
AU  - Stajić, Ljubomir
AU  - Stanarević, Svetlana
PY  - 2011
UR  - https://rhinosec.fb.bg.ac.rs/handle/123456789/91
AB  - This work represents scientific and expert analysis of data collected on project and programms that deal with student safety and security of schools in period since 2000 onwards, which were financed and supported by two key institution dealing with youth. Those two institutions are Ministry of Education and Ministry of Youth and Sport, which is after passing National Youth Strategy supported many projects that deal with the youth problems. The text has been made with the purpose to isolate key element for the presentation and analysis of projects and programs realized and which realization is still in progress in the Republic of Serbia, and then to give a critical evaluation of each one in order to come to an optimal model and programs to protect security of schools in the Republic of Serbia, which is the purpose of the project. First of all, named criteria used for selection of projects that will enter the field of analysis and presentation, and then the criteria or parameters by which we evaluate the pros and cons of each. The following text is part of Faculty of Security Studies financed by Ministry of Education and Science of the Republic of Serbia named by 'Safety and Protection of Organization and Functioning of Educational System in Republic of Serbia'.
AB  - Ovaj rad predstavlja naučno-stručnu analizu prikupljenih podataka o projektima i programima koji su se bavili bezbednošću učenika i bezbednošću škole uopšte i to u periodu od 2000. godine do danas, a koje su finansirale i podržale dve ključne institucije koje se bave mladima. To su pre svih Ministarstvo prosvete, a zatim i Ministarstvo za omladinu i sport, koje je posle donošenja Nacionalne strategije za mlade (2008) podržalo mnoge projekte koji se bave problemima mladih. Tekst je rađen i s namerom da se izdvoje ključni elementi za predstavljanje i analizu projekata i programa koji su realizovani ili čija realizacija i dalje traje širom Republike Srbije, a zatim da se da kritična ocena svakog od njih kako bi se na kraju došlo do optimalnog modela i programa zaštite bezbednosti škola u Republici Srbiji što i jeste cilj projekta. Kao prvo, navedeni su kriterijumi koji su poslužili odabiru projekata koji će ući u polje analize i predstavljanja, a zatim i kriterijumi ili parametri po kojima ćemo oceniti pozitivne i negativne strane svakog od njih. Tekst koji sledi deo je realizacije projekta Fakulteta bezbednosti koje finansira Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije pod nazivom 'Bezbednost i zaštita organizovanja i funkcionisanja vaspitno obrazovnog sistema u Republici Srbiji'.
PB  - Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad
T2  - Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
T1  - Models of achieving security in schools in Republic of Serbia
T1  - Modeli ostvarivanja bezbednosti u školama u Republici Srbiji
VL  - 45
IS  - 1
SP  - 127
EP  - 140
DO  - 10.5937/zrpfns1101127S
ER  - 
@article{
author = "Stajić, Ljubomir and Stanarević, Svetlana",
year = "2011",
abstract = "This work represents scientific and expert analysis of data collected on project and programms that deal with student safety and security of schools in period since 2000 onwards, which were financed and supported by two key institution dealing with youth. Those two institutions are Ministry of Education and Ministry of Youth and Sport, which is after passing National Youth Strategy supported many projects that deal with the youth problems. The text has been made with the purpose to isolate key element for the presentation and analysis of projects and programs realized and which realization is still in progress in the Republic of Serbia, and then to give a critical evaluation of each one in order to come to an optimal model and programs to protect security of schools in the Republic of Serbia, which is the purpose of the project. First of all, named criteria used for selection of projects that will enter the field of analysis and presentation, and then the criteria or parameters by which we evaluate the pros and cons of each. The following text is part of Faculty of Security Studies financed by Ministry of Education and Science of the Republic of Serbia named by 'Safety and Protection of Organization and Functioning of Educational System in Republic of Serbia'., Ovaj rad predstavlja naučno-stručnu analizu prikupljenih podataka o projektima i programima koji su se bavili bezbednošću učenika i bezbednošću škole uopšte i to u periodu od 2000. godine do danas, a koje su finansirale i podržale dve ključne institucije koje se bave mladima. To su pre svih Ministarstvo prosvete, a zatim i Ministarstvo za omladinu i sport, koje je posle donošenja Nacionalne strategije za mlade (2008) podržalo mnoge projekte koji se bave problemima mladih. Tekst je rađen i s namerom da se izdvoje ključni elementi za predstavljanje i analizu projekata i programa koji su realizovani ili čija realizacija i dalje traje širom Republike Srbije, a zatim da se da kritična ocena svakog od njih kako bi se na kraju došlo do optimalnog modela i programa zaštite bezbednosti škola u Republici Srbiji što i jeste cilj projekta. Kao prvo, navedeni su kriterijumi koji su poslužili odabiru projekata koji će ući u polje analize i predstavljanja, a zatim i kriterijumi ili parametri po kojima ćemo oceniti pozitivne i negativne strane svakog od njih. Tekst koji sledi deo je realizacije projekta Fakulteta bezbednosti koje finansira Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije pod nazivom 'Bezbednost i zaštita organizovanja i funkcionisanja vaspitno obrazovnog sistema u Republici Srbiji'.",
publisher = "Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad",
journal = "Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad",
title = "Models of achieving security in schools in Republic of Serbia, Modeli ostvarivanja bezbednosti u školama u Republici Srbiji",
volume = "45",
number = "1",
pages = "127-140",
doi = "10.5937/zrpfns1101127S"
}
Stajić, L.,& Stanarević, S.. (2011). Models of achieving security in schools in Republic of Serbia. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad., 45(1), 127-140.
https://doi.org/10.5937/zrpfns1101127S
Stajić L, Stanarević S. Models of achieving security in schools in Republic of Serbia. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. 2011;45(1):127-140.
doi:10.5937/zrpfns1101127S .
Stajić, Ljubomir, Stanarević, Svetlana, "Models of achieving security in schools in Republic of Serbia" in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad, 45, no. 1 (2011):127-140,
https://doi.org/10.5937/zrpfns1101127S . .
1

Social engineering as the form of endangering confidential business information

Stajić, Ljubomir; Mandić, Goran

(Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Stajić, Ljubomir
AU  - Mandić, Goran
PY  - 2010
UR  - https://rhinosec.fb.bg.ac.rs/handle/123456789/78
AB  - In many jobs, especially the ones where you need to get some confidential information in contact with other people, there are some forms of social engineering. Social engineering is the form of oral and gesture manipulation with individuals, aiming to impose them fulfill a kind of demands, made by the attacker. The existing problems in the confidential information protection sphere appear in the fact that behind each computer, there is a human being, as an individual, with own good and bad characteristics. Social engineering is a technique where persuading and/or delusion are used for getting the access to the computer systems. This is usually accomplished by conversation or some other forms of interactive communication. Countermeasures in fighting against social engineering are getting more complicated due to the fact that anyone who has the access to any part of the information system represents a potential risk to information security. Unlike other attacks on computers, social engineering does not refer to technological manipulation or the use of hardware and software vulnerability. Besides that, it does not demand any special technical skills and knowledge. This kind of attack exploits human weaknesses, as negligence or cooperation wish, in order to get an access to the confidential documents existing in the computer. Social engineering can be organized for the sake of profit and cyber terrorism or for the access to internal systems and confidential information. Big organizations that process and save sensitive data are the most often attacked and among them are telephone services providers, multinational companies, financial entities, hospitals Government agencies, military service and others.
AB  - U mnogim poslovima, pogotovo tamo gde treba doći do poverljivih informacija u kontaktu sa drugim ljudima, prisutne su pojedine forme socijalnog inženjeringa. Socijalni inženjering je oblik govorne i gestikularne manipulacije pojedincima sa ciljem da se navedu na ispunjenje nekih zahteva postavljenih od strane napadača. Problemi koji se javljaju u oblasti zaštite poverljivih informacija nalaze se u činjenici da iza svakog kompjutera stoji čovek kao jedinka sa svim svojim dobrim i lošim osobinama. Socijalni inženjering je tehnika u kojoj se ubeđivanje i/ili obmana koriste da bi se dobio neovlašćen pristup kompjuterskim sistemima. Ovo se obično postiže razgovorom ili nekim drugim oblicima interaktivne komunikacije. Protivmere u borbi protiv socijalnog inženjeringa su vrlo složene. Usložava ih činjenica da svako ko ima pristup bilo kom delu informacionog sistema predstavlja moguću metu napada socijalnim inženjeringom. Za razliku od ostalih napada na kompjutere, socijalni inženjering se ne odnosi na tehnološku manipulaciju i korišćenje ranjivosti hardvera ili softvera. Pored toga i ne zahteva posebne tehničke veštine i znanja. Ova vrsta napada eksploatiše ljudske slabosti, kao što su nemarnost ili želja za kooperativnošću, kako bi se dobio pristup poverljivim dokumentima koji se nalaze na kompjuteru. Cilj socijalnog inženjeringa može biti sticanje profita, sajber terorizam ili pristup internim sistemima i poverljivim informacijama. Mete napada su najčešće, provajderi telekomunikacionih usluga, multinacionalne kompanije finansijski ustanove, bolnice, vladine agencije, vojska i drugi.
PB  - Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad
T2  - Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
T1  - Social engineering as the form of endangering confidential business information
T1  - Socijalni inženjering kao oblik ugrožavanja poverljivih poslovnih informacija
VL  - 44
IS  - 3
SP  - 163
EP  - 182
ER  - 
@article{
author = "Stajić, Ljubomir and Mandić, Goran",
year = "2010",
abstract = "In many jobs, especially the ones where you need to get some confidential information in contact with other people, there are some forms of social engineering. Social engineering is the form of oral and gesture manipulation with individuals, aiming to impose them fulfill a kind of demands, made by the attacker. The existing problems in the confidential information protection sphere appear in the fact that behind each computer, there is a human being, as an individual, with own good and bad characteristics. Social engineering is a technique where persuading and/or delusion are used for getting the access to the computer systems. This is usually accomplished by conversation or some other forms of interactive communication. Countermeasures in fighting against social engineering are getting more complicated due to the fact that anyone who has the access to any part of the information system represents a potential risk to information security. Unlike other attacks on computers, social engineering does not refer to technological manipulation or the use of hardware and software vulnerability. Besides that, it does not demand any special technical skills and knowledge. This kind of attack exploits human weaknesses, as negligence or cooperation wish, in order to get an access to the confidential documents existing in the computer. Social engineering can be organized for the sake of profit and cyber terrorism or for the access to internal systems and confidential information. Big organizations that process and save sensitive data are the most often attacked and among them are telephone services providers, multinational companies, financial entities, hospitals Government agencies, military service and others., U mnogim poslovima, pogotovo tamo gde treba doći do poverljivih informacija u kontaktu sa drugim ljudima, prisutne su pojedine forme socijalnog inženjeringa. Socijalni inženjering je oblik govorne i gestikularne manipulacije pojedincima sa ciljem da se navedu na ispunjenje nekih zahteva postavljenih od strane napadača. Problemi koji se javljaju u oblasti zaštite poverljivih informacija nalaze se u činjenici da iza svakog kompjutera stoji čovek kao jedinka sa svim svojim dobrim i lošim osobinama. Socijalni inženjering je tehnika u kojoj se ubeđivanje i/ili obmana koriste da bi se dobio neovlašćen pristup kompjuterskim sistemima. Ovo se obično postiže razgovorom ili nekim drugim oblicima interaktivne komunikacije. Protivmere u borbi protiv socijalnog inženjeringa su vrlo složene. Usložava ih činjenica da svako ko ima pristup bilo kom delu informacionog sistema predstavlja moguću metu napada socijalnim inženjeringom. Za razliku od ostalih napada na kompjutere, socijalni inženjering se ne odnosi na tehnološku manipulaciju i korišćenje ranjivosti hardvera ili softvera. Pored toga i ne zahteva posebne tehničke veštine i znanja. Ova vrsta napada eksploatiše ljudske slabosti, kao što su nemarnost ili želja za kooperativnošću, kako bi se dobio pristup poverljivim dokumentima koji se nalaze na kompjuteru. Cilj socijalnog inženjeringa može biti sticanje profita, sajber terorizam ili pristup internim sistemima i poverljivim informacijama. Mete napada su najčešće, provajderi telekomunikacionih usluga, multinacionalne kompanije finansijski ustanove, bolnice, vladine agencije, vojska i drugi.",
publisher = "Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad",
journal = "Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad",
title = "Social engineering as the form of endangering confidential business information, Socijalni inženjering kao oblik ugrožavanja poverljivih poslovnih informacija",
volume = "44",
number = "3",
pages = "163-182"
}
Stajić, L.,& Mandić, G.. (2010). Social engineering as the form of endangering confidential business information. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad
Univerzitet u Novom Sadu - Pravni fakultet, Novi Sad., 44(3), 163-182.
Stajić L, Mandić G. Social engineering as the form of endangering confidential business information. in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. 2010;44(3):163-182..
Stajić, Ljubomir, Mandić, Goran, "Social engineering as the form of endangering confidential business information" in Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad, 44, no. 3 (2010):163-182.